subota, travnja 19, 2008
petak, travnja 11, 2008
Last Supper
Q: Why was there only bread and wine at The Last Supper?
A: It was a potluck and only men were invited.
A: It was a potluck and only men were invited.
Making comparisons
In Heaven:
The cooks are French,
The policemen are English,
The mechanics are German,
The lovers are Italian,
The bankers are Swiss.
In Hell:
The cooks are English,
The policemen are German,
The mechanics are French,
The lovers are Swiss,
The bankers are Italian.
~ ~ ~
In Computer Heaven:
The management is from Intel,
The design and construction is done by Apple,
The marketing is done by Microsoft,
IBM provides the support,
Gateway determines the pricing.
In Computer Hell:
The management is from Apple,
Microsoft does design and construction,
IBM handles the marketing,
The support is from Gateway,
Intel sets the price.
The cooks are French,
The policemen are English,
The mechanics are German,
The lovers are Italian,
The bankers are Swiss.
In Hell:
The cooks are English,
The policemen are German,
The mechanics are French,
The lovers are Swiss,
The bankers are Italian.
~ ~ ~
In Computer Heaven:
The management is from Intel,
The design and construction is done by Apple,
The marketing is done by Microsoft,
IBM provides the support,
Gateway determines the pricing.
In Computer Hell:
The management is from Apple,
Microsoft does design and construction,
IBM handles the marketing,
The support is from Gateway,
Intel sets the price.
nedjelja, travnja 06, 2008
The Obedient Wife
There was a man who had worked all his life, had saved all of his money, and was a real miser when it came to his money.
Just before he died, he said to his wife...'When I die, I want you to take all my money and put it in the casket with me. I want to take my money to the afterlife with me.'
And so he got his wife to promise him, with all of her heart, that when he died, she would put all of the money into the casket with him.
Well, he died He was stretched out in the casket, his wife was sitting there - dressed in black, and her friend was sitting next to her.. When they finished the ceremony, and just before the undertakers got ready to close the casket, the wife said,
'Wait just a moment!'
She had a small metal box with her; she came over with the box and put it in the casket. Then the undertakers locked the casket down and they rolled it away. So her friend said,
'Girl, I know you were not foolish enough to put all that money in there with your husband.'
The loyal wife replied, 'Listen, I'm a Christian; I cannot go back on my word. I promised him that I was going to put that money into the casket with him'
You mean to tell me you put that mone y in the casket with him!?!?!?'
'I sure did,' said the wife. 'I got it all together, put it into my account, and wrote him a check.... If he can cash it, then he can spend it.'
Just before he died, he said to his wife...'When I die, I want you to take all my money and put it in the casket with me. I want to take my money to the afterlife with me.'
And so he got his wife to promise him, with all of her heart, that when he died, she would put all of the money into the casket with him.
Well, he died He was stretched out in the casket, his wife was sitting there - dressed in black, and her friend was sitting next to her.. When they finished the ceremony, and just before the undertakers got ready to close the casket, the wife said,
'Wait just a moment!'
She had a small metal box with her; she came over with the box and put it in the casket. Then the undertakers locked the casket down and they rolled it away. So her friend said,
'Girl, I know you were not foolish enough to put all that money in there with your husband.'
The loyal wife replied, 'Listen, I'm a Christian; I cannot go back on my word. I promised him that I was going to put that money into the casket with him'
You mean to tell me you put that mone y in the casket with him!?!?!?'
'I sure did,' said the wife. 'I got it all together, put it into my account, and wrote him a check.... If he can cash it, then he can spend it.'
četvrtak, travnja 03, 2008
Canadian Post Office job
Harry Peters went to the Canadian Post Office to interview for a job.
The interviewer asked him, "Are you a veteran?"
"Yes, I served two tours in Vietnam."
"Good, that counts in your favor. Do you have any service related
disabilities?"
"I am 100% disabled. A mortar round blew off my testicles so they
declared me disabled, it doesn't affect my ability to work, though."
"Sorry to hear about the damage, but I have some good news for you, I
can hire you right now! Our working hours are 8am to 4pm. Come on in
about 10am, and we'll get you started."
"If working hours are from 8am to 4pm, why do you want me to come at
10am?"
"Well, this is a government organization. We don't do anything but sit
around and scratch our balls for the first two hours. No point of your coming in for that.
The interviewer asked him, "Are you a veteran?"
"Yes, I served two tours in Vietnam."
"Good, that counts in your favor. Do you have any service related
disabilities?"
"I am 100% disabled. A mortar round blew off my testicles so they
declared me disabled, it doesn't affect my ability to work, though."
"Sorry to hear about the damage, but I have some good news for you, I
can hire you right now! Our working hours are 8am to 4pm. Come on in
about 10am, and we'll get you started."
"If working hours are from 8am to 4pm, why do you want me to come at
10am?"
"Well, this is a government organization. We don't do anything but sit
around and scratch our balls for the first two hours. No point of your coming in for that.
utorak, travnja 01, 2008
četvrtak, ožujka 20, 2008
petak, ožujka 07, 2008
Why I Love Ontario ....
It's winter in Ontario
And the gentle breezes blow,
70 miles per hour at 52 below!
Oh, how I love Ontario
When the snow's up to your butt.
You take a breath of winter air
And your nose is frozen shut.
Yes, the weather here is wonderful,
I guess I'll hang around.
I could never leave Ontario,
'Cause I'm frozen to the ground.
And the gentle breezes blow,
70 miles per hour at 52 below!
Oh, how I love Ontario
When the snow's up to your butt.
You take a breath of winter air
And your nose is frozen shut.
Yes, the weather here is wonderful,
I guess I'll hang around.
I could never leave Ontario,
'Cause I'm frozen to the ground.
The Real Ontario Driver's Handbook
The 2007 version of the Ontario Driver's Handbook has been rewritten to include the following guidance:
1. Turn signals will give away your next move. A confident Ontario driver avoids using them.
2. Under no circumstance should you maintain a safe distance between you and the car in front of you; the space will just be filled in by somebody else, putting you in an even more dangerous situation.
3. The faster you drive through a red light, the less of a chance you have of getting hit.
4. Warning! Never come to a complete stop at a stop sign. No-one expects it and it will result in you being rear-ended.
5. Never get in the way of an older car that needs extensive bodywork, especially with P.Q. or Maritime plates. With no fault insurance, the other operator has nothing to lose.
6. Braking is to be done as hard and late as possible to ensure that your ABS kicks in, giving a vigorous foot massage as the brake pedal violently pulsates. For those of you without ABS, it's a chance to strengthen your leg muscles.
7. Never pass on the left when you can pass on the right. It's a good way to prepare other drivers entering the highway.
8. Speed limits are arbitrary figures; they are given only as a suggestion and are not enforceable in Ontario during rush hour, especially in the G.T.A..
9. Just because you're in the left lane and have no room to speed up or move over doesn't mean that an Ontario driver flashing his high beams behind you doesn't think he can go faster in your spot.
10. Always brake and rubberneck when you see an accident or even someone changing a tire. This is seen as a sign of respect for the victim.
11. Learn to swerve abruptly without signalling. Ontario is the home of high-speed slalom-driving, thanks to the Department of Public Works, which puts pot-holes in key locations to test drivers' reflexes and keep them
alert.
12. It is tradition in Ontario to honk your horn at cars in front of you that do not move within three milliseconds of the light turning green.
13. To avoid injury in the event of a collision or roll-over, it is important to exit your vehicle through the windshield right away. Wearing your seat belt will only impede your hi-velocity escape from danger.
14. Remember that the goal of every Ontario driver is to get ahead of the pack by whatever means necessary.
THANK YOU
The Ontario Registrar of Motor Vehicles
1. Turn signals will give away your next move. A confident Ontario driver avoids using them.
2. Under no circumstance should you maintain a safe distance between you and the car in front of you; the space will just be filled in by somebody else, putting you in an even more dangerous situation.
3. The faster you drive through a red light, the less of a chance you have of getting hit.
4. Warning! Never come to a complete stop at a stop sign. No-one expects it and it will result in you being rear-ended.
5. Never get in the way of an older car that needs extensive bodywork, especially with P.Q. or Maritime plates. With no fault insurance, the other operator has nothing to lose.
6. Braking is to be done as hard and late as possible to ensure that your ABS kicks in, giving a vigorous foot massage as the brake pedal violently pulsates. For those of you without ABS, it's a chance to strengthen your leg muscles.
7. Never pass on the left when you can pass on the right. It's a good way to prepare other drivers entering the highway.
8. Speed limits are arbitrary figures; they are given only as a suggestion and are not enforceable in Ontario during rush hour, especially in the G.T.A..
9. Just because you're in the left lane and have no room to speed up or move over doesn't mean that an Ontario driver flashing his high beams behind you doesn't think he can go faster in your spot.
10. Always brake and rubberneck when you see an accident or even someone changing a tire. This is seen as a sign of respect for the victim.
11. Learn to swerve abruptly without signalling. Ontario is the home of high-speed slalom-driving, thanks to the Department of Public Works, which puts pot-holes in key locations to test drivers' reflexes and keep them
alert.
12. It is tradition in Ontario to honk your horn at cars in front of you that do not move within three milliseconds of the light turning green.
13. To avoid injury in the event of a collision or roll-over, it is important to exit your vehicle through the windshield right away. Wearing your seat belt will only impede your hi-velocity escape from danger.
14. Remember that the goal of every Ontario driver is to get ahead of the pack by whatever means necessary.
THANK YOU
The Ontario Registrar of Motor Vehicles
Sve što ste željeli znati o Sloveniji, a niste znali ni da postoji...
MORE
Prema nekim novijim istraživanjima, Slovenija navodno ima more. Očevici tvrde da su ga vidjeli oko Pirana i Kopra, a prema njihovim svjedočanstvima u Piranskoj je luci zabranjeno sidrenje brodova dužih od 5 metara, jer zalaze u međunarodne vode. U sklopu koparskog hotela "Triglav" u tijeku je također i izgradnja suvremenog bazena s morskom vodom, čime će površina slovenskog teritorijalnog mora biti povećana za 42 posto. Slanost mu je nešto manje od 38 promila, čime slovensko more spada u neslanije šale ovog dijela Sredozemlja.
NAVODNO OSLOBODILAČKI RAT
Rat za nezavisnost Slovenije (1991.-1991.) jedan je od najkrvavijih, najdužih i najiscprljujućih ratova u povijesti čovječanstva. Od rata - u kojemu je ovu državu napalo nekoliko desetaka povampirenih regruta JNA sa 14 oklopnih transportera i koji je, s kraćim prekidima, trajao punih 7 dana - razrušena, spaljena i izmrcvarena Slovenija oporavila se u nepune tri godine, razvivši se u vodeću gospodarsku i vojnu silu Piranskog
zaljeva.
PRIRODNE OSOBINE
Republika Slovenija se nalazi na neatraktivnoj parceli u podnožju Alpa i prostire se na jedva 20 000 km2 (usporedbe radi, tolika su u Hrvatskoj bila samo okupirana područja, op.a.). Na karti Europe, Slovenija se nalazi izmedju Italije, Austrije, Mađarske i Hrvatske, ali se ne može vidjeti prostim okom (za lijepa vremena, Slovenija se može vidjeti tek na karti Republike Slovenije). Najviši planinski vrh je Triglav, visok 2863m, dok je najtuplji vrh državni. Klima je srednjeeuropska, u sjeverozapadnom dijelu alpska, a u posljednje vrijeme i antihrvatska.
Takva klima pogoduje uzgoju voća u Makedoniji.
STRUKTURA STANOVNIŠTVA
U Sloveniji živi oko 1 500 000 ljudi (usporedbe radi, toliko ih stane na zagrebački hipodrom), od čega ih je 16 posto škrtih i sebičnih, 14 posto uobraženih i umišljenih, 13 posto alternativnih, 6 posto debelih, 51 posto ženskih i 0.002 posto
nevinih. Iako službeni slovenski izvori tvrde da van matične zemlje živi oko 150 tisuća Slovenaca koji su otišli u emigraciju za vrijeme komunističkog režima, pravi je razlog taj što u ovu zapadnobalkansku državicu nisu svi mogli stati.
DRŽAVNO UREĐENJE
Slovenska država uređena je dosta ukusno i funkcionalno, obzirom na prilično skučen prostor. Lijevo od ulaza nalazi se prostrano Cerkniško polje i neobično namještena Postojnska jama. Kroz sredinu države vodi rijeka Sava, uz koju se prolazi pored najvećeg slovenskog naselja Ljubljane i dolazi do pomalo nametljivih Julijskih Alpa s nekoliko simpatičnih jezerca u podnožju. Desno od ulaza, pak, nalaze se nepretenciozni vinorodni brežuljci i decentno uređene poljoprivredne površine. Država ima i nekoliko sporednih ulaza, a na jugozapadu i prozor
s kojega za lijepa vremena puca čeznutljiv pogled na more.
PODRIJETLO
Slovenci su, u stvari, alpski Hrvati, a o njihovu hrvatskom podrijetlu govori i nedavno istraživanje provedeno među štedišama "Ljubljanske banke". Prema nekim uglednim antropolozima, Slovenci su nastali tako što je Edvard Kardelj Hrvatima jebo mater, nakon čega je jedan dio Hrvata krenuo osnovim pravcem razvoja socijalističkog samoupravljanja prema
zapadu. Uvjereni da su otkrili novu socijalističku republiku, naselili su se i postepeno potpuno potisnuli autohtono stanovništvo koje je, kako kaže predaja, bilo toliko škrto da su Hrvati tu zemlju nazvali "Slovenija".
SPORT
Od sportova u Sloveniji najpopularnije je plivanje. Kako slovensko more, međutim, nema propisane olimpijske dimenzije, Slovenci ne plivaju u moru,nego na snijegu. Pošto, pak, na snijegu ne mogu plivati, oni po njemu hodaju, a obzirom na činjenicu da po njemu ne mogu hodati, oni se po njemu kreću na naročitim drvenim letvama. Kako je, međutim, na tim letvama po snijegu nezgodno hodati, oni se njima spuštaju po planinskim padinama. Plivanje se u Sloveniji zove još i smučanje ili skijanje. Od ostalih sportova u usponu je alpinizam, dok je atletika u krizi jer trkači na srednjim i dugim prugama ne mogu dobiti austrijsku vizu.
U Sloveniji se ne smije pušit jer dim ulazi u Italiju
E da, i nemaju diskoteka jer buka smeta Austrijancima....
Prema nekim novijim istraživanjima, Slovenija navodno ima more. Očevici tvrde da su ga vidjeli oko Pirana i Kopra, a prema njihovim svjedočanstvima u Piranskoj je luci zabranjeno sidrenje brodova dužih od 5 metara, jer zalaze u međunarodne vode. U sklopu koparskog hotela "Triglav" u tijeku je također i izgradnja suvremenog bazena s morskom vodom, čime će površina slovenskog teritorijalnog mora biti povećana za 42 posto. Slanost mu je nešto manje od 38 promila, čime slovensko more spada u neslanije šale ovog dijela Sredozemlja.
NAVODNO OSLOBODILAČKI RAT
Rat za nezavisnost Slovenije (1991.-1991.) jedan je od najkrvavijih, najdužih i najiscprljujućih ratova u povijesti čovječanstva. Od rata - u kojemu je ovu državu napalo nekoliko desetaka povampirenih regruta JNA sa 14 oklopnih transportera i koji je, s kraćim prekidima, trajao punih 7 dana - razrušena, spaljena i izmrcvarena Slovenija oporavila se u nepune tri godine, razvivši se u vodeću gospodarsku i vojnu silu Piranskog
zaljeva.
PRIRODNE OSOBINE
Republika Slovenija se nalazi na neatraktivnoj parceli u podnožju Alpa i prostire se na jedva 20 000 km2 (usporedbe radi, tolika su u Hrvatskoj bila samo okupirana područja, op.a.). Na karti Europe, Slovenija se nalazi izmedju Italije, Austrije, Mađarske i Hrvatske, ali se ne može vidjeti prostim okom (za lijepa vremena, Slovenija se može vidjeti tek na karti Republike Slovenije). Najviši planinski vrh je Triglav, visok 2863m, dok je najtuplji vrh državni. Klima je srednjeeuropska, u sjeverozapadnom dijelu alpska, a u posljednje vrijeme i antihrvatska.
Takva klima pogoduje uzgoju voća u Makedoniji.
STRUKTURA STANOVNIŠTVA
U Sloveniji živi oko 1 500 000 ljudi (usporedbe radi, toliko ih stane na zagrebački hipodrom), od čega ih je 16 posto škrtih i sebičnih, 14 posto uobraženih i umišljenih, 13 posto alternativnih, 6 posto debelih, 51 posto ženskih i 0.002 posto
nevinih. Iako službeni slovenski izvori tvrde da van matične zemlje živi oko 150 tisuća Slovenaca koji su otišli u emigraciju za vrijeme komunističkog režima, pravi je razlog taj što u ovu zapadnobalkansku državicu nisu svi mogli stati.
DRŽAVNO UREĐENJE
Slovenska država uređena je dosta ukusno i funkcionalno, obzirom na prilično skučen prostor. Lijevo od ulaza nalazi se prostrano Cerkniško polje i neobično namještena Postojnska jama. Kroz sredinu države vodi rijeka Sava, uz koju se prolazi pored najvećeg slovenskog naselja Ljubljane i dolazi do pomalo nametljivih Julijskih Alpa s nekoliko simpatičnih jezerca u podnožju. Desno od ulaza, pak, nalaze se nepretenciozni vinorodni brežuljci i decentno uređene poljoprivredne površine. Država ima i nekoliko sporednih ulaza, a na jugozapadu i prozor
s kojega za lijepa vremena puca čeznutljiv pogled na more.
PODRIJETLO
Slovenci su, u stvari, alpski Hrvati, a o njihovu hrvatskom podrijetlu govori i nedavno istraživanje provedeno među štedišama "Ljubljanske banke". Prema nekim uglednim antropolozima, Slovenci su nastali tako što je Edvard Kardelj Hrvatima jebo mater, nakon čega je jedan dio Hrvata krenuo osnovim pravcem razvoja socijalističkog samoupravljanja prema
zapadu. Uvjereni da su otkrili novu socijalističku republiku, naselili su se i postepeno potpuno potisnuli autohtono stanovništvo koje je, kako kaže predaja, bilo toliko škrto da su Hrvati tu zemlju nazvali "Slovenija".
SPORT
Od sportova u Sloveniji najpopularnije je plivanje. Kako slovensko more, međutim, nema propisane olimpijske dimenzije, Slovenci ne plivaju u moru,nego na snijegu. Pošto, pak, na snijegu ne mogu plivati, oni po njemu hodaju, a obzirom na činjenicu da po njemu ne mogu hodati, oni se po njemu kreću na naročitim drvenim letvama. Kako je, međutim, na tim letvama po snijegu nezgodno hodati, oni se njima spuštaju po planinskim padinama. Plivanje se u Sloveniji zove još i smučanje ili skijanje. Od ostalih sportova u usponu je alpinizam, dok je atletika u krizi jer trkači na srednjim i dugim prugama ne mogu dobiti austrijsku vizu.
U Sloveniji se ne smije pušit jer dim ulazi u Italiju
E da, i nemaju diskoteka jer buka smeta Austrijancima....
četvrtak, veljače 28, 2008
ponedjeljak, veljače 25, 2008
nedjelja, veljače 17, 2008
RAJA ILI SMRT ČARŠIJE
Ako zaista želiš saznati kakav je ko - pitaj čaršiju!
Čaršija sve zna i nikada ne laže!
Mudro i ispravno.
I zaista - nekada se sve znalo.. Tada je bilo i lakše i ljepše živjeti.
Rajska podjela na ljude na jednoj, i đubrad na drugoj strani, bila je najpoštenija i najispravnija iz prostog razloga jer je isključivala bilo kakve kulturne, nacionalne, religiozne, polne, rasne, intelektualne i slične razlike.
Ako si OK, onda si raja, ako nisi onda si đubre! Tu moralnu podobnost i pripadnost određivala je raja, čaršija i ljudi u njoj.
Bilo kakva prevara ili zabluda mogla je biti samo privremena i veoma brzo provaljena, a zaslužena titula, nosila se cijeli život. Tako da su vremenom i u našem gradu egzistirale raznorazne grupe koje su, na žalost, imale velikog uticaja u doskorašnjim dešavanjima na našim prostorima, svaka na svoj način. Međutim, njihova uloga u svemu tome, kao i slika njihove današnje sudbine bila bi nepotpuna kada se svaka grupa ne bi posebno okarakterisala.
Šupak. Sa sigurnošću se može ustvrditi da je najniži stadij našeg Sugrađanina bio i ostao šupak. Šupci su dolazili iz svih sredina i bilo ih je jako mnogo u svim društvenim i socijalnim strukturama. Karakteristično za njih je i to da su se mogli pronaći u svim religijama i svim nacionalnostima. Njihov stil življenja se sastojao uglavnom u podmetanju nogu svim drugim ljudima u njihovoj blizini (prije svega kvalitetnijim i vrednijim od njih samih), od krađa, prevara, intriga, laži, kao i svih ostalih niskih i animalnih poriva.
Šupčina je viši stadij šupka, a nižem stadiju se laskalo da je pakšu. To je veoma lukava, prepredena i pokvarena grupacija koja se vješto ubacivala, prilagođavala i uvlačila u tuđe guzice (kriterij je bio da su veće od njih samih) i to uglavnom iz koristi i ličnih interesa. Nije ih bilo teško prepoznati jer im je svima bilo zajedničko da u svakom momentu uzdižu materijalno iznad duhovnog, da puno vole i hvale samo ono što je njihovo, njihovo i samo njihovo, da vole vlast i da se nerijetko bave politikom, jer su i sami bili kurve u duši i nerijetko po profesiji.
Papak je nesto blaži oblik pakšua koji je najčešće dolazio iz prigradskih naselja, sela i iz nižih društvenih i socijalnih struktura. Njihov najveći zajeb je to što se nikada nisu mogli prilagoditi zakonima čaršije, mada su cijeli život težili tome. Papak voli selo, miris sijena i balege, Lepu Brenu i Cecu. Zatvore oči u transu kada čuju "Bum Cile bum...", nerijetko izazivaju i isprovociraju frku kada pocugaju, razbijaju čaše po kaficima, a "poslastica" im je dokazivanje muškosti, dok razbijaju prazne pivske flaše sami sebi od glavu?! Kad priča, papak pretjerano galami i mlatara rukama, obožava cvijetne ili geometrijske dezene na košuljama, a u unutrašnjem džepu sakoića obavezno se nađe ćakijica u slucaju "Ne daj Bože, nek se nađe...."
Papčina je viši stadij papka, a niži stadij je obogaćen epitetom ljaksafon. Za razliku od šupaka, ova romantična grupacija je primitivnija i bezazlenija, mada to pravilo ne vrijedi uvijek. Naime, na osnovu detaljnih čarsijsko-studijskih ispitivanja, pokazalo se da, kada papak postane šupak, što se nerijetko dešavalo, da ta mutacija zna biti itekako opasna. Omiljena profesija im je vojna naobrazba, policajac, portir, vatrogasac i sva ostala "uniformisana" zanimanja i još, ako ikako može, ponešto od oružja.
Na žalost, ova grupacija je bila jedna od najmasovnijih na našim bivšim prostorima što je uslovilo čak i nastanak i izgradnju jednog "novokomponovanog" dijela grada koji se zvao "Kineska četvrt", gdje su preko noći doveli svoje. Mada se tu nije mogao vidjeti nijedan kineski restoran ili zalutali kosooki sapadžija, ipak su rijetki i "normalni" stanovnici ovog naselja bili prinuđeni slušati jezik koji je u dobroj mjeri podsjećao na kineski: umijesto da kažu ovdje, tamo ili nedavno, u Kineskoj cetvrti se govorilo: tuj, nuj, o tojc....ojhaaaaaaaaa!!! Vrijedno je zabilježiti i to da se upravo na ovim prostorima, prvi put u našem gradu moglo vidjeti i čuti kako u mnogobrojnim, novootvorenim kafićima, umijesto Indexa ili Bijelog dugmeta, rastura Bum Cileeeeee Bummmmm & co.
Levati su face bez identiteta i u vječitoj potrazi za njim. Vrlo su podložni svim vrstama uticaja, u ovisnosti od situacija, prilika i neprilika u koje zapadnu i koje su im se nametale. Levate smo mogli vidjeti i sresti na velikim svjetskim koncertima u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, pa čak i u Beču (uglavnom samo zato da bi po povratku u naš grad mogli pričati o tome), ali i na koncertima narodnjaka i, normalno Bum Cile bum..., kako negdje u prikrajku oduševljeno i zadovoljno tapkaju u ritmu "božanskih tonova". Pripadnici iz redova ove populacije bili su maheri za ismijavanje papaka, dok su se šupaka uglavnom mudro klonuli, jer su dobro slutili njihov smrad i potencijalnu moć. Voljeli su se lijepo, pristojno i moderno oblačiti i patili su od "marke", bez obzira da li se radi o garderobi, automobilu ili tehničkim uređajima. Prirodno stanište ove, levatske, grupacije uglavnom je bilo "bliže" predgrađe tako da su se, prilikom izlaska u čaršiju, često mogli vidjeti po WC-ima mnogobrojnih derventskih kafića, kako (već upotrebljenom maramicom) ili toalet papirom glancaju cipele, skidajući sa njih prašinu ili čak blato.
Grebatori i đubrad su viši stadiji levata, a niži stadij možemo okarakterisati kao Muzevire. Mnogi pripadnici navedene grupacije uspješno su se transformisali u vrsne džeparoše i hapce. Zajednička osobina im je da su krajnje neodgovorni i nepouzdani, poročni, lijeni, beskarakterni i prevrtljivi iako se i među njima, mada rijetko, moglo pronaći "svijetlih primjera", koji su zaista pokušavali i bolje i više, ali su na kraju ipak ostajali samo levatići. Njihov najveći peh se sastojao u tome što nikada nisu bili svjesni da su stvarno levati.
Nasuprot svima njima, bila je Raja! Kako samo lijepo zvuči ta riječ! Mada iskonsko značenje te riječi ima sasvim drugo značenje, kod nas, kada kažeš za nekoga da je raja onda, to jednostavno znaci, da je tip OK. Znači da se možeš pouzdati u njega, da te od njega nikada neće zaboliti glava, da te neće žednog prevesti preko vode, da mu možeš vjerovati i da on od tebe očekuje da mu vjeruješ. Znači da te nikada (bez razloga) neće izlevatiti, da nije šupak i da iskreno sažaljeva papke. Ne voli grebatore i muzevire i užasava se gluposti i sile. Raja je sinonim za dobrog čovjeka, prijatelja ili komšiju, za iskrenog, poštenog i "pravog igrača".
Viši stadij za Raju je Jaran, a niži (sto je i sasvim prirodno i za očekivati) ne postoji. Ova grupacija je plemenita, humana i solidarna, a jedina mana im je (pa i nije baš neka mana) što nerijetko vole cugati. Ponekad čak i previše, tako da se moze, greškom, dobiti nerealna slika o njima. Dešavalo da u cugi izgube osjećaj za vrijeme i prostor, tako da su poneke karakterne crte znale dobiti obrnuti smisao. Međutim, masa njihovih drugih kvaliteta u dobroj mjeri amortizuje ovu manu, tako da, mada su porodični problemi učestala pojava kod ove grupacije, oni su ipak i zauvijek voljeni jer znaju, hoce i ne ustručavaju se da vole druge i da im poklanjaju svoju ljubav. Žene i cuga su im slabost, ali to je samo rezultat prekomjerne i učestale akumulacije pozitivnih i divnih vibracija, kao i potrebe za oslobođenjem tih osjećaja. U svakom društvu su rado viđeni iz prostog razloga jer su pozitivni, progresivni, spontani, nonšalantni i jer umiju animirati sredinu i iz ničega napraviti feštu. Uvijek su okruženi prijateljima i oni im neopisivo mnogo znače u životu.
Eto, tako je nekada bilo! Znalo se ko je raja, ko je levat, ko papak i ko je šupak. Sve se znalo!
Selekciju je, normalno, pravila raja, koja je jedina i imala pravo na to, prije svega iz potrebe za samoodržanjem, ali i iz prijeke potrebe za očuvanjem pravih vrijednosti. I svima bilo dobro.
Ali šta se desilo?
Dođoše neka čudna, morbidna i teška vremena. Probudiše se aveti mraka, pritajeni brižljivo njegovani u bolesnim šupačkim umovima. Pohasiše se, šatro religiozno i nacionalno, na sve tri strane šupci i naložiše neke opet religiozne i nacionalistički naoštrene papke i poluljude, jedne na druge?! A papci kó papci, jedva dočekali! Sve što je nekada bilo nenormalno - preko noći postade normalno?! Proglasiše sami sebi ulogu neke, samo njima objašnjive, ugrožene žrtve i postadoše dželati! Kao, bore se jedni protiv drugih, a opet svi isto rade! Sve po potrebi i mogućnosti. Šupci zavrištaše mašući zastavama, papci zavitlaše kamama, a levati se izgubiše u tome svemu, prepuštajuci se zakonu jačeg, ali i ne bježeći od njega. I jedni, i drugi i treći utopiše se u tom "sveopštem narodnom veselju", vrlo lako pronađoše sebe i svoje mjesto u tome svemu, zavladaše i napraviše neke druge, kažu "svoje" podjele!
A meni lično, osim nacionalnih, teško vidjeti neke druge!
I bilo bi nepošteno, a ne spomenuti svačiju ulogu u tom paklu. Neko će se zapitati, a šta je sa Rajom? Na zalost, Raja je šutila?! Raja je samo, kao mudro, gledala i šutila. I popušila!
Prođe rat - šupci se obogatiše, papci se ispucaše i oćejfiše, a levati se prilagodiše.
Da nije smiješno, bilo bi za plakati.
Čaršija sve zna i nikada ne laže!
Mudro i ispravno.
I zaista - nekada se sve znalo.. Tada je bilo i lakše i ljepše živjeti.
Rajska podjela na ljude na jednoj, i đubrad na drugoj strani, bila je najpoštenija i najispravnija iz prostog razloga jer je isključivala bilo kakve kulturne, nacionalne, religiozne, polne, rasne, intelektualne i slične razlike.
Ako si OK, onda si raja, ako nisi onda si đubre! Tu moralnu podobnost i pripadnost određivala je raja, čaršija i ljudi u njoj.
Bilo kakva prevara ili zabluda mogla je biti samo privremena i veoma brzo provaljena, a zaslužena titula, nosila se cijeli život. Tako da su vremenom i u našem gradu egzistirale raznorazne grupe koje su, na žalost, imale velikog uticaja u doskorašnjim dešavanjima na našim prostorima, svaka na svoj način. Međutim, njihova uloga u svemu tome, kao i slika njihove današnje sudbine bila bi nepotpuna kada se svaka grupa ne bi posebno okarakterisala.
Šupak. Sa sigurnošću se može ustvrditi da je najniži stadij našeg Sugrađanina bio i ostao šupak. Šupci su dolazili iz svih sredina i bilo ih je jako mnogo u svim društvenim i socijalnim strukturama. Karakteristično za njih je i to da su se mogli pronaći u svim religijama i svim nacionalnostima. Njihov stil življenja se sastojao uglavnom u podmetanju nogu svim drugim ljudima u njihovoj blizini (prije svega kvalitetnijim i vrednijim od njih samih), od krađa, prevara, intriga, laži, kao i svih ostalih niskih i animalnih poriva.
Šupčina je viši stadij šupka, a nižem stadiju se laskalo da je pakšu. To je veoma lukava, prepredena i pokvarena grupacija koja se vješto ubacivala, prilagođavala i uvlačila u tuđe guzice (kriterij je bio da su veće od njih samih) i to uglavnom iz koristi i ličnih interesa. Nije ih bilo teško prepoznati jer im je svima bilo zajedničko da u svakom momentu uzdižu materijalno iznad duhovnog, da puno vole i hvale samo ono što je njihovo, njihovo i samo njihovo, da vole vlast i da se nerijetko bave politikom, jer su i sami bili kurve u duši i nerijetko po profesiji.
Papak je nesto blaži oblik pakšua koji je najčešće dolazio iz prigradskih naselja, sela i iz nižih društvenih i socijalnih struktura. Njihov najveći zajeb je to što se nikada nisu mogli prilagoditi zakonima čaršije, mada su cijeli život težili tome. Papak voli selo, miris sijena i balege, Lepu Brenu i Cecu. Zatvore oči u transu kada čuju "Bum Cile bum...", nerijetko izazivaju i isprovociraju frku kada pocugaju, razbijaju čaše po kaficima, a "poslastica" im je dokazivanje muškosti, dok razbijaju prazne pivske flaše sami sebi od glavu?! Kad priča, papak pretjerano galami i mlatara rukama, obožava cvijetne ili geometrijske dezene na košuljama, a u unutrašnjem džepu sakoića obavezno se nađe ćakijica u slucaju "Ne daj Bože, nek se nađe...."
Papčina je viši stadij papka, a niži stadij je obogaćen epitetom ljaksafon. Za razliku od šupaka, ova romantična grupacija je primitivnija i bezazlenija, mada to pravilo ne vrijedi uvijek. Naime, na osnovu detaljnih čarsijsko-studijskih ispitivanja, pokazalo se da, kada papak postane šupak, što se nerijetko dešavalo, da ta mutacija zna biti itekako opasna. Omiljena profesija im je vojna naobrazba, policajac, portir, vatrogasac i sva ostala "uniformisana" zanimanja i još, ako ikako može, ponešto od oružja.
Na žalost, ova grupacija je bila jedna od najmasovnijih na našim bivšim prostorima što je uslovilo čak i nastanak i izgradnju jednog "novokomponovanog" dijela grada koji se zvao "Kineska četvrt", gdje su preko noći doveli svoje. Mada se tu nije mogao vidjeti nijedan kineski restoran ili zalutali kosooki sapadžija, ipak su rijetki i "normalni" stanovnici ovog naselja bili prinuđeni slušati jezik koji je u dobroj mjeri podsjećao na kineski: umijesto da kažu ovdje, tamo ili nedavno, u Kineskoj cetvrti se govorilo: tuj, nuj, o tojc....ojhaaaaaaaaa!!! Vrijedno je zabilježiti i to da se upravo na ovim prostorima, prvi put u našem gradu moglo vidjeti i čuti kako u mnogobrojnim, novootvorenim kafićima, umijesto Indexa ili Bijelog dugmeta, rastura Bum Cileeeeee Bummmmm & co.
Levati su face bez identiteta i u vječitoj potrazi za njim. Vrlo su podložni svim vrstama uticaja, u ovisnosti od situacija, prilika i neprilika u koje zapadnu i koje su im se nametale. Levate smo mogli vidjeti i sresti na velikim svjetskim koncertima u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, pa čak i u Beču (uglavnom samo zato da bi po povratku u naš grad mogli pričati o tome), ali i na koncertima narodnjaka i, normalno Bum Cile bum..., kako negdje u prikrajku oduševljeno i zadovoljno tapkaju u ritmu "božanskih tonova". Pripadnici iz redova ove populacije bili su maheri za ismijavanje papaka, dok su se šupaka uglavnom mudro klonuli, jer su dobro slutili njihov smrad i potencijalnu moć. Voljeli su se lijepo, pristojno i moderno oblačiti i patili su od "marke", bez obzira da li se radi o garderobi, automobilu ili tehničkim uređajima. Prirodno stanište ove, levatske, grupacije uglavnom je bilo "bliže" predgrađe tako da su se, prilikom izlaska u čaršiju, često mogli vidjeti po WC-ima mnogobrojnih derventskih kafića, kako (već upotrebljenom maramicom) ili toalet papirom glancaju cipele, skidajući sa njih prašinu ili čak blato.
Grebatori i đubrad su viši stadiji levata, a niži stadij možemo okarakterisati kao Muzevire. Mnogi pripadnici navedene grupacije uspješno su se transformisali u vrsne džeparoše i hapce. Zajednička osobina im je da su krajnje neodgovorni i nepouzdani, poročni, lijeni, beskarakterni i prevrtljivi iako se i među njima, mada rijetko, moglo pronaći "svijetlih primjera", koji su zaista pokušavali i bolje i više, ali su na kraju ipak ostajali samo levatići. Njihov najveći peh se sastojao u tome što nikada nisu bili svjesni da su stvarno levati.
Nasuprot svima njima, bila je Raja! Kako samo lijepo zvuči ta riječ! Mada iskonsko značenje te riječi ima sasvim drugo značenje, kod nas, kada kažeš za nekoga da je raja onda, to jednostavno znaci, da je tip OK. Znači da se možeš pouzdati u njega, da te od njega nikada neće zaboliti glava, da te neće žednog prevesti preko vode, da mu možeš vjerovati i da on od tebe očekuje da mu vjeruješ. Znači da te nikada (bez razloga) neće izlevatiti, da nije šupak i da iskreno sažaljeva papke. Ne voli grebatore i muzevire i užasava se gluposti i sile. Raja je sinonim za dobrog čovjeka, prijatelja ili komšiju, za iskrenog, poštenog i "pravog igrača".
Viši stadij za Raju je Jaran, a niži (sto je i sasvim prirodno i za očekivati) ne postoji. Ova grupacija je plemenita, humana i solidarna, a jedina mana im je (pa i nije baš neka mana) što nerijetko vole cugati. Ponekad čak i previše, tako da se moze, greškom, dobiti nerealna slika o njima. Dešavalo da u cugi izgube osjećaj za vrijeme i prostor, tako da su poneke karakterne crte znale dobiti obrnuti smisao. Međutim, masa njihovih drugih kvaliteta u dobroj mjeri amortizuje ovu manu, tako da, mada su porodični problemi učestala pojava kod ove grupacije, oni su ipak i zauvijek voljeni jer znaju, hoce i ne ustručavaju se da vole druge i da im poklanjaju svoju ljubav. Žene i cuga su im slabost, ali to je samo rezultat prekomjerne i učestale akumulacije pozitivnih i divnih vibracija, kao i potrebe za oslobođenjem tih osjećaja. U svakom društvu su rado viđeni iz prostog razloga jer su pozitivni, progresivni, spontani, nonšalantni i jer umiju animirati sredinu i iz ničega napraviti feštu. Uvijek su okruženi prijateljima i oni im neopisivo mnogo znače u životu.
Eto, tako je nekada bilo! Znalo se ko je raja, ko je levat, ko papak i ko je šupak. Sve se znalo!
Selekciju je, normalno, pravila raja, koja je jedina i imala pravo na to, prije svega iz potrebe za samoodržanjem, ali i iz prijeke potrebe za očuvanjem pravih vrijednosti. I svima bilo dobro.
Ali šta se desilo?
Dođoše neka čudna, morbidna i teška vremena. Probudiše se aveti mraka, pritajeni brižljivo njegovani u bolesnim šupačkim umovima. Pohasiše se, šatro religiozno i nacionalno, na sve tri strane šupci i naložiše neke opet religiozne i nacionalistički naoštrene papke i poluljude, jedne na druge?! A papci kó papci, jedva dočekali! Sve što je nekada bilo nenormalno - preko noći postade normalno?! Proglasiše sami sebi ulogu neke, samo njima objašnjive, ugrožene žrtve i postadoše dželati! Kao, bore se jedni protiv drugih, a opet svi isto rade! Sve po potrebi i mogućnosti. Šupci zavrištaše mašući zastavama, papci zavitlaše kamama, a levati se izgubiše u tome svemu, prepuštajuci se zakonu jačeg, ali i ne bježeći od njega. I jedni, i drugi i treći utopiše se u tom "sveopštem narodnom veselju", vrlo lako pronađoše sebe i svoje mjesto u tome svemu, zavladaše i napraviše neke druge, kažu "svoje" podjele!
A meni lično, osim nacionalnih, teško vidjeti neke druge!
I bilo bi nepošteno, a ne spomenuti svačiju ulogu u tom paklu. Neko će se zapitati, a šta je sa Rajom? Na zalost, Raja je šutila?! Raja je samo, kao mudro, gledala i šutila. I popušila!
Prođe rat - šupci se obogatiše, papci se ispucaše i oćejfiše, a levati se prilagodiše.
Da nije smiješno, bilo bi za plakati.
petak, veljače 08, 2008
utorak, veljače 05, 2008
ponedjeljak, veljače 04, 2008
What a coincidence
A chicken farmer went into a local tavern, took a seat at the bar
next to a woman patron, and orders a glass of champagne.
The woman perks up and says "How about that? I just ordered a glass of
champagne, too!"
He turned to her and said, "What a coincidence."
"This is a special day for me, I'm celebrating" he says.
"This is a special day for me, too, I'm also celebrating!" says the
woman.
"What a coincidence" says the farmer.
They clinked glasses. He asked, "What are you celebrating?"
"My husband and I have been trying to have a child. Today, my
gynecologist told me I'm pregnant!"
"What a coincidence." says the farmer. "I'm a chicken farmer. For years all my hens were infertile, but today they're finally fertile."
"That's great!" says the woman, "How did your chickens become fertile?"
"I switched cocks." he replied.
"What a coincidence," she says.
next to a woman patron, and orders a glass of champagne.
The woman perks up and says "How about that? I just ordered a glass of
champagne, too!"
He turned to her and said, "What a coincidence."
"This is a special day for me, I'm celebrating" he says.
"This is a special day for me, too, I'm also celebrating!" says the
woman.
"What a coincidence" says the farmer.
They clinked glasses. He asked, "What are you celebrating?"
"My husband and I have been trying to have a child. Today, my
gynecologist told me I'm pregnant!"
"What a coincidence." says the farmer. "I'm a chicken farmer. For years all my hens were infertile, but today they're finally fertile."
"That's great!" says the woman, "How did your chickens become fertile?"
"I switched cocks." he replied.
"What a coincidence," she says.
nedjelja, veljače 03, 2008
Redneck's dog
One hot summer day, a redneck came to town with his dog, tied it under the shade of a tree, and headed into the bar for a cold one. Twenty minutes later, a policeman entered the bar and asked, 'Who owns the dog tied under that tree outside?' The redneck said it was his. 'Your dog seems to be in heat' the officer said. The redneck replied, 'No way. she's cool 'cause she's tied up under that shade tree.' The policeman said, 'No! You don't understand. Your dog needs to be bred.' 'No way,' said the redneck. 'That dog don't need bread. She ain't hungry 'cause I fed her this mornin'.' The exasperated policeman said, 'NO! You don't understand; your dog wants to have sex!'
The redneck looked at the cop and said, 'Well, go ahead. I always wanted a police dog.
The redneck looked at the cop and said, 'Well, go ahead. I always wanted a police dog.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)