Scena: Kajmakčalan. Bitka: blato, krv, kiša, vjetar, glad...
Jedna četa srpske vojske zauzela neku isturenu čuku. Stiglo naređenje da se čuka sačuva po svaku cijenu. Ali, Švabo navalio, okružio čuku sa tri strane, a
nestalo municije i provijanta, nije bilo načina da se opstane više tako.
Kapetan odlučio da četa napravi proboj kroz usko grlo koje Švabo još nije zauzeo, da se dočepa municije, pa da se nekako vrate i zadrže čuku do daljnjeg.
Ali, neko mora ostati...
- Cigo!
- Izvoli, gos'n kapetane!
- Ja sa četom idem po municiju i hranu, a tvoj zadatak je da sačuvaš čuku kako znaš i umiješ. Evo ti šljem i tri bombe, nema više, pa gledaj šta ćeš.
- JOJ, GOS'N KAPETANE, KAKO ĆU JA...
- Tišina! To je sve što je ostalo, evo tri bombe, evo ti šljem...
- Aj' pa gos'n kapetane, ako je već tako, bolje da mi ostaviš jednu bombu i tri šljema!
- Jes' ti poludio, Cigo? Šta ti pada na pamet?!!
- Il' tako il' nikako!
- ...Pa dobro, budalo jedna, evo ti, pa se snađi.
I krene četa u proboj kroz koridor švapske vatre....
...
Tri dana kasnije, vraća se ostatak čete na čuku. Kad, imaju šta za vidjeti: na jednoj strani gomila oružja, nabacana na hrpu. Pored, hrpa njemačkih uniformi i čizama. Na drugoj strani, gomila švapskih vojnika cvokoće bosa i u gaćama. U sredini, sjedi Cigo, pred njim tri šljema:
- Ajmo, braćo Njemci, posljednji pokušaj: pod kojim šljemom je bomba?
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar